• Razgovor: Silvio Mirošničenko, redatelj dokumentarnih filmova Pod udarom cenzure i Druga strana Rock'n'Rolla

    Druga strana partizanskog spektakla

    Razgovarao Goran Ribarić

     

    Rad na filmu trajao je više godina. Zašto?

    Potraga za točno određenim arhivskim snimkama dugo je trajala. Moj film dijagonalno je suprotan filmu Cinema Komunisto Mile Turajlić, jer prikazuje redatelje koji nisu željeli raditi partizanske spektakle i akcijske filmove, nego su ušli u otvorenu polemiku s tadašnjim društvom i zbog toga imali većih ili manjih problema.

    Jeste li dobili pristup svim arhivama? Jesu li svi sudionici pristali na razgovor ili su Vas neki odbili?

    Dobio sam pristup svim arhivama na HRT-u. To je bilo jako dobro i pružilo mi je slobodu pregledavanja svega što se tiče hrvatske filmske i političke povijesti (tema je politička cenzura). Za razgovor su me odbili samo Tomislav Gotovac i Želimir Žilnik, uz obrazloženje da je to vrijeme daleko iza njih.

    S obzirom na to da će na ovogodišnjem Festivalu biti prikazana dva Vaša dokumentarca, koja se bave istom temom (cenzurom) u dva različita područja umjetničkog izražavanja, filmu i glazbi, možete li usporediti metode rada (sličnosti i razlike) cenzura?

    Bilo mi je jako važno dobro izbalansirati faktografske izjave koje opisuju povijesni trenutak s osobnim i emotivnim doživljavanjem cenzure od strane redatelja i rock-glazbenika iz vremena novog vala. U dokumentarcu Druga strana Rock'n'Rolla bilo mi je važno cijelo vrijeme održati brzi ritam filma, s glazbom koja je čas u pozadini, a čas u prvom planu. Pokušavao sam izvući maksimum iz teme uplitanja politike u rock glazbu, ali i iz same rock glazbe, koja u dvosmislenim ili direktnim tekstovima razotkriva sve boljke tadašnjeg društva.

    U filmu sam želio naglasiti posljedice cenzure po redatelje i glazbenike. Upravo mi iz tih razloga pomalo smeta zabavljačko gledanje na oba filma. S druge strane, vrlo sam osjetljiv na totalitarne sisteme koji ubijaju i uništavaju individualce i njihove obitelji. Dakle, oba su filma itekako aktualna. S druge strane, radeći na oba filma, uvidio sam koliko se sličnih stvari iz onog vremena događalo i događa u novom demokratskom vremenu. U tom smislu, oba filma smatram izuzetno suvremenima.