U sedlu
Velika mi je želja igrati u povijesnim filmovima i ovo je najdalje što sam otišao u prošlost. Konj, sablja, šinjel... bilo mi je veliko zadovoljstvo
Izgledi da hrvatski glumac u hrvatskom filmu zaigra ozbiljnu ulogu ruskog vojnika iz Prvoga svjetskog rata nisu veliki. Jeste li uživali u toj prilici?
Velika mi je želja igrati u povijesnim filmovima i ovo je najdalje što sam otišao u prošlost. Konj, sablja, šinjel... bilo mi je veliko zadovoljstvo. Prije snimanja gledao sam fotografije i snimke ruskih vojnika iz tog vremena do kojih sam mogao doći, ali nema tu velike filozofije – muško društvo, vojska, stega, disciplina, grubost... Velik mi je izazov bio glumiti na stranom jeziku, na ruskom. Oko toga sam se najviše brinuo, ali mislim da sam to na kraju napravio korektno.
Zapravo glumite i važnu osobu naše povijesti. Pretpostavljam da je i to bilo zanimljivo.Znate li ruski?
Nemam pojma. Brusio sam se tako da sam slušao što sam god mogao na ruskom i pokušavao ući u melodiju tog jezika. Nadam se da se neću izblamirati kada neki Rus bude gledao film.
Zapravo glumite i važnu osobu naše povijesti. Pretpostavljam da je i to bilo zanimljivo.
Bio je izazov natuknuti nešto prepoznatljivo u pojedinostima. Dobro je što je gledatelju ponuđeno da retrogradno spaja razne elemente koje je vidio, jer tako ima aktivniju ulogu. I inače mi se u filmovima sviđa kad se ne servira sve izravno, nego da gledatelj priči bude partner .
Nevelik proračun, zahtjevna tema. Je li se to osjetilo na snimanju?
Svi su kolege govorili: „Čekajte, ne razumijem. Kako snimate nezavisni film o Prvom svjetskom ratu? Konji, rovovi, eksplozije, statisti, vojska...“ Spominjali su i sve ostale specifičnosti koje zahtijeva jedno povijesno razdoblje. Ali bilo je čarobno. Kad sam prvi dan došao na set i vidio rovove i ostalo, jednostavno mi je pala vilica.
Što Vam je bilo najzahtjevnije?
Neke scene u kojima bombe eksplodiraju na metar-dva od mene. Dva tjedna prije snimanja nisam bio jahač. Konji su ćudljivi, a u to sam se uvjerio kad me nakon višekratnih noćnih snimanja, snimanja oluja i općenito dugih snimanja, moj konj zbacio na zemlju. Na sreću, sve je prošlo dobro, ali me rebra još uvijek bole. Istovremeno, bilo je odlično to što sam neprestano morao obavljati neke stvarne fizičke zadatke, kao što su jahanje ili trčanje kroz eksplozije, što liku već samo po sebi daje neku karizmu.