• Razgovor: Mirela Brekalo Popović, glumica u filmu Kotlovina

    Provale neočekivanih emocija

     

    Razgovarao Janko Heidl

     

    Volite li kotlovinu?

    Da. Rade je moj muž i moj šogor, a ja samo jedem.

    Je li Vam draže glumiti ovakvu, recimo, posve običnu svakodnevnu osobu u manje-više običnim situacijama, kao što je Ana u Kotlovini, ili lik koji je u startu nešto izvan neposrednog životnog iskustva?

    Zanimljivo je i primamljivo i jedno i drugo. Iskustvo u ovom filmu bilo mi je prekrasno baš u tom smislu da nisam ništa morala pretjerano mijenjati i izmišljati jer mi je sve bilo poznato. To su neki životi koje i ja vodim i provodim. Drugo je narječje, drugi su odnosi i u tom smislu jest malen pomak. Uostalom, na filmu baš nisam puno glumila i nisam imala takvog iskustva da moram  ostvariti neki posve drugi lik, mada mi je to poznato iz kazališta. Tomislav Radić bio je moj profesor na Akademiji, kod njega sam diplomirala, poznajemo se niz godina i kad mi je ponudio ulogu, shvatila sam da ga je na to da me izabere vjerojatno potaknula moja pričljivost. Vjerojatno i fizionomija, jer Suzana Nikolić, Melita Jurišić i ja možemo proći kao seke. Ipak, žena koju glumim  drugačija je od mene, puna je straha i strepnje i prema svemu ima takav odnos. Ja sam pak posve pozitivna i otvorena i ne poznajem strah. Na kraju mi je bilo žao nje, jer teško je tako živjeti. S druge strane, i moj je otac bio gastarbajter pa sam poznavala taj segment odlaska i odnosa s onim tko je ostao. Tu sjetu.

    Ana se tijekom filma doima brižnom i suosjećajnom osobom, no na kraju iz nje izbije neočekivana provala negativnih osjećaja.

    Čini mi se da kod većine likova u Kotlovini u nekom trenutku izbije neka provala neočekivanih emocija. Ana potiskuje

    osjećaje i misli da se to ne vidi na van; mada se likovi oko nje prema njoj odnose kao prema osobi koja se boji, ona viče na njih, a nije ni svjesna da to radi i da je zbog toga naporna. Ona šutke trpi, zato jer voli život.

    Kako biste preporučili Kotlovinu?

    Pogledajte ono što živimo, a da toga možda nismo ni svjesni. Pogledajte kako možda Vi djelujete ljudima oko sebe. Osvijestite neke stvari za koje možda niste znali da ih imate. Film mnogo toga pokazuje usput, pogledom, situacijom.