• Razgovor Ljiljana Bogojević glumica u filmovima Duh babe Ilonke i Fleke

    Draž malih rola

     

    Na ovogodišnjem Festivalu pojavljujete se u dvjema epizodnim ulogama; sluškinja ste u Flekama Alda Tardozzija, a učiteljica u Duhu babe Ilonke Tomislava Žaje.

    Uvijek me dopadnu manje uloge, no to mi i odgovara. Budući da sam i profesionalno i privatno vezana uz Varaždin, ni jedno ni drugo onda ne pati. Uz to, samohrana sam majka troje djece i volim im biti blizu. Karijera je važna, no obitelj je prioritet. Naravno, nije da ne bih voljela i neku veliku ulogu. Uloga sluškinje je uistinu sporedna pa kad me redatelj nazvao, začudila sam se. Lijepo je da tako promišlja podjelu ulogu. Ako želi da dođem iz drugog grada zbog tako male epizode, to je dovoljan znak da prihvatim. Najtoplije pozdravljam povratak dječjih filmova, u posljednje vrijeme nepravedno zapostavljenih. U Duhu babe Ilonke sam profesionalna, no otkačena učiteljica. Dok smo snimali, inzistirala sam da ona nema gafova, da se pokaže uzorom djeci, a ponajprije da Manuša u nju može imati potpuno povjerenje.

    Angažman u filmu Fleke prošao je bez ikakve novčane naknade. Umjetnost prije svega kao Vaš osobni i profesionalni izbor ili sve u duhu recesije?

    Moram priznati da je nakon nekoliko plodonosnih godina lanjska bila izrazito sušna. No, prihvatila sam to kao trenutak u životu koji će proći. Najvažnije je stvarati, bez obzira na sve. Bila sam zatečena Aldovom ponudom, ali znam da je film skup sport i kad sam osjetila njihovu energiju i ljubav, rekla sam sebi fućkaš profit, idemo raditi punim plućima. Uvijek ću pamtiti trenutak kad je na moju adresu stigao ugovor potpisan na jednu kunu. U prvi čas pomislila sam da je šala. (smijeh)

    Vaša karijera obiluje upečatljivim glumačkim minijaturama.

    Nije to nužno pravilo, no manje uloge imaju svoju posebnu draž i, ako je tekst na razini, onda su izrazito zahvalne. Iako možda na svoju štetu, priznajem da sam često bila glumica iz druge ruke, dobila sam uloge koje netko nije želio ili nije mogao igrati.

    Majčinske su uloge bliske Vašem senzibilitetu, što i redatelji nanjuše, no nedavno ste u kazališnoj Brezi bravurozno utjelovili okorjelu zlicu…

    Da, majčinske mi uloge uistinu najbolje leže. To je moj fah. No, kod Labudanove majke prva mi je pomisao bila zašto baš ja, no naposljetku sam željela da se vidi to lice zla, kojeg, nažalost, danas ima na svakom koraku. Kad se gledateljima podastre ta ružna slika, možda neki požele metamorfozirati u nešto bolje.