Koliko ste pridonijeli humorističnom portretiranju Petera kao tipičnog Amerikanca koji ima sklonost sebe i druge uvjeravati kako ima sve pod kontrolom?

Isprva sam Petera htio glumiti kao komičan lik, onako kako bi ga glumili, recimo, Jack Lemmon ili Woody Allen. No onda su mi Ognjen i producent Damir Terešak rekli da to nije tako zamišljeno, da moram sve prigušiti, glumiti više dramski. Željeli su da Peter bude stvaran čovjek. No, humor je ostao. Kroz tu sam ulogu i sam svjesno komentirao određen tip Amerikanaca. To što sam i ja Amerikanac ne podrazumijeva da podržavam sve što je američko. Naravno, u toj zemlji ima puno predivnih ljudi, ali i puno onih zbog kojih mi može biti neugodno. 

Što ste pomislili kada ste dobili ponudu da glumite u hrvatskom filmu?

Prvo sam pogledao na zemljopisnu kartu. Iskustvo je bilo sjajno – poziv u Hrvatsku, snimanje, dolazak na ovaj Festival. Vrlo sam uzbuđen. Dosad sam uglavnom glumio u kazalištu i tek počinjem raditi na filmovima, što mi se jako sviđa. Jer, film ostaje za sva vremena, dok vam o nekoj svojoj kazališnoj ulozi mogu ispričati što god hoću, ali vi tu predstavu nećete nikada vidjeti; možda čak nećete ni vjerovati da je bila dobra.

Jeste li ikada vidjeli neki hrvatski film?

Tek nakon što sam počeo surađivati na 2 sunčana dana, gledao sam Ognjenove filmove Oprosti za kung fu i Armina te Grbavicu Jasmile Žbanić. U Sjedinjenim Državama hrvatski filmovi baš i nisu dostupni niti se za njih zna. Ali, očito je da u Hrvatskoj postoji puno darovitih ljudi koji se bave filmom.