Kako ste se pripremili za lik Mirze, upravitelja Doma za djecu bez roditelja?

Čim sam pročitao scenarij, poželio sam igrati taj lik. Kad smo počeli pripreme, osjetio sam da mi nedostaje neki pokretač, neki motivi, neki detalji. Tada se Adis dosjetio da uđem u film kao klaun. Iznenadio me, dva dana sam razmišljao, nisam bio siguran u ideju, no na kraju sam se složio i, hvala Bogu, ispalo je dobro. U scenariju nije bilo ni toga da je i Mirza bio odgojen u Domu. To je bio moj prijedlog i kada smo se redatelj i ja složili, dobio sam motiv koji mi je otvorio mnoge stvari za interpretaciju. Tako je Mirza od mladog čovjeka koji u Dom unosi neke nove pristupe, postao kompleksnija osoba.

Što ste prije toga znali o klaunovima?

Otprilike isto što i većina drugih ljudi. A za ulogu sam naučio raditi razne životinje od balona kao što klaunovi i drugi zabavljači djece znaju. To mi se učinilo boljom idejom nego da učim neke klaunovske egzibicije. Inače je sa Adisom Bakračem bilo lijepo raditi i čuli smo jedan drugoga, a to je najvažnije.

Prvi puta ste u Puli?

Da, i imam ogromnu tremu. Gledao sam nekoliko filmova, između ostalih i hrvatske Sedamdeset i dva dana Danila Šerbedžije i Šuma summarum Ivana-Gorana Viteza i oba su mi se svidjela.