Vrlo različite priče, ženski rukopis…

Isprva mi se nije svidjela ideja Nenada Dukića o omnibusu čije bi priče režirale žene. Ne volim da autor bude obilježen rodom ili školom, tako da imam rezerve prema takvom autorskom opredjeljenju. Važno je jedino je li autor dobar ili ne. Kada sam napokon pročitala priče drugih redateljica, bilo mi je jako drago da sam sudionica projekta –jedna od redateljica. Ovo zapravo nije ženski film – ovo je autorski film koji su napravile jake autorice, film koji dolazi iz njihovih sredina na način kako ih one vide i na način kako doživljavaju suvremenost, svaka svoje zemlje.

Osobna impresija mi nalaže da vam komplimentiram na radu sa Ninom Violić. Ostvarila je izuzetnu ulogu, iznimno tešku i složenu.

Moram reći da mi je drago da ste to primijetili jer je uloga mala, malo je ima u filmu, međutim vrlo je važan element od početka do kraja jer se priča dešava oko ženskog lika. Nina je na početku rekla da ne želi biti u filmu ako je uloga crno-bijela, kako sam je na početku i zamislila. Međutim, zajedno smo došli do toga da ona igra ulogu suptilno, na granici pozitivnog i negativnog. Kao lik, ima svoje dileme i iskonske probleme. Baš kao u grčkoj tragediji. Ako ste to prepoznali, to me raduje.