Multimedijalna izložba

Program Cinemaniac, koji se od 2002. godine realizira na Festivalu igranog filma u Puli, nastao je kao potreba za predstavljanjem inovacija iz svijeta umjetnosti i filma. Zbog umjetničkog predznaka, Cinemaniac bira drugačije okruženje. Umjetničke galerije tako postaju idealno mjesto za izlaganje i eksperimentiranje. Promjenom prostora ističe se potreba za novim i drugačijim. Izložene projekcije transformiraju zadani galerijski prostor, angažiraju arhitekturu koju zauzimaju te stvaraju ambijent satkan od audiovizualnih iluzija, umjetnosti, znanosti i tehnologije. Za razliku od konvencionalnog filmskog načina gledanja koji gledatelja tretira pasivno smještajući ga u dvoranu, Cinemaniac potiče na aktivnu interakciju izloženog i promatrača. Time projekcije ili izložena djela stvaraju kod promatrača dojam uronjenosti. Slike iz projektora u galerijskom kontekstu ne mijenjaju samo izlagački prostor nego i naše iskustvo i doživljaj umjetnosti. Gledatelj postaje aktivan sudionik. Projekcije promatraču svojom sugestivnom snagom stvaraju vizualno atraktivne predodžbe na koje se pogled jednostavno fiksira te se stvara iluzija sna i uronjenosti. Promatrač sam određuje vrijeme gledanja, a subjektivni doživljaj uronjenosti može se vidjeti u sjeni promatrača koja se formira na mjestu odvijanja projekcije.

Izložba je od brojnih umjetnika, sudionika, posjetitelja, djelatnika u kulturi, kritike i medija od svojih početaka prihvaćena sa oduševljenjem. Veliki odaziv stranih autora i prisutnost u medijima na lokalnoj i nacionalnoj razini potvrđuju uspjeh. Posebno zanimanje pokazuju tinejdžeri kao važna potencijalna publika. Takvom popularnošću omogućila se platforma za daljnji razvoj, nadograđivanje i istraživanje mogućnosti drugačijeg načina prezentiranja audiovizualnih medija.

Informativni program

(Nevidljivi MAFAF)

„Koncepcija Međuklupskog festivala amaterskog filma u Puli sastoji se u povezivanju klupskog i autorskog interesa te u daljnjem razvijanju predispozicija koje prirodno proizlaze iz mjesta i vremena njegova održavanja“, doznajemo iz teksta Martina Bizjaka o MAFAF-u 1969. godine (u: Istarski mozaik, 5/1969), a pitanje koje se od početka postavljalo problematiziralo je status festivala koji je oscilirao između autorskog i amaterskog.

Nevidljiva povijest MAFAF-a

Pulski MAFAF (Međuklupski i autorski festival amaterskog filma) manifestacija je koja se između 1965. i 1990. odvijala neposredno prije filmskog festivala.

Dvadeset godina nakon njegovog posljednjeg izdanja, putem dostupne primarne i sekundarne dokumentacije i arhivskih materijala (filmovi, katalozi, plakati, fotodokumentacija, hemeroteka – zbirka novinskih članaka (izrezaka)), pokušat će se rekonstruirati i učiniti vidljivom nevidljiva povijest MAFAF-a, kako bi se festival primjereno kontekstualizirao, valorizirala se njegova važnost te se rehabilitiralo sjećanje na ovu zanimljivu manifestaciju, koja je brojem prijavljenih filmova i prisutnih autora bila najveća manifestacija alternativnog i neprofesionalnog filmskog stvaralaštva u Jugoslaviji, odnosno „barometar kretanja amaterskog filma u Jugoslaviji” (Martin Bizjak), „čvorišna tačka u kojoj se sabiru i ocjenjuju iskustva protekle stvaralačke sezone i anticipiraju koraci budućnosti” (Ranko Munitić).

Danas se o MAFAF-u javno malo zna i malo govori; dostupna literatura i dokumentacija rijetke su i krhke, a znanje i sjećanje strukturiraju se primarno u privatnim razgovorima sa sudionicima, akterima, ljubiteljima, prijateljima, poznavateljima…

U procesima kritičke valorizacije i kontekstualizacije potrebno je istaknuti aspekte institucionalnog i koncepcijskog konteksta, odnosno važnost kulture kino-klubova od 1960-ih godina u SFRJ (kao alternativnog odnosno izvaninstitucionalnog načina okupljanja i oblika samoorganizacije u samoupravnom socijalizmu) – kino-kluba Zagreb, gdje posebno mjesto zauzima festival GEFF (1963–1970) koji je „doprinjeo osnivanju pulskog festivala MAFAF, 'Medjuklupskog festivala amaterskog filma', najznačajnije manifestacije alternativaca kod nas“ (dr. Hrvoje Turković, Hrvatski eksperimentalni film, 49. festival dokumentarnog i kratkog filma, Beograd 2002), zatim organizatora – pulskog kino-kluba Jelen i kino-kluba Beograd, na čiju je inicijativu MAFAF pokrenut. Osim toga, na MAFAF-u su se istaknuli – djelima koja danas imaju antologijsku vrijednost – mnogobrojni autori, od kojih su neki s uspjehom prešli u profesionalnu kinematografiju, kao i različite generacije danas zapaženih vizualnih umjetnika koji rade u kontekstu audiovizualne umjetnosti i pokretnih slika: majstori amaterskog filma Mihovil Pansini, Vladimir Petek, Ivan Martinac, Lordan Zafranović, Ivica Matić, Franci Slak, zatim Želimir Žilnik, Tomislav Gotovac, Ivan Faktor, Branko Karabatić, Zdravko Mustać, Boris Poljak, Vladislav Knežević, Josip Zanki, Dan Oki…

Mala Pula pojavila se u trenutku kada je jugoslavenskom filmskom amaterizmu počela prijetiti opasnost od drobljenja u organizacijskom smislu i od potpunog zatvaranja u isključivo amaterske okvire i interese (Munitić) – MAFAF je privlačio pažnju svih onih koji prihvaćaju jedinstvo kinematografije i koji podržavaju evoluciju filmskog medija u bilo kojem obliku i planu. Mala Pula postala je ono što je bilo najpotrebnije – radni susret sineasta, međusobno upoznavanje i razmjena iskustava, manifestacija koja potiče studije i analize. MAFAF je predstavljao pionirski pokušaj da se prvi put u okvirima filmskog amaterizma uspostavi jasan i kontinuiran kriterij, sustav vrijednosti u ocjenjivanju i selektiranju, koji se odrazio na sveopću sliku i standarde produkcije.

Kritička pozicija različitih umjetničkih praksi kao odmak od normativnih umjetničkih sustava reprezentacije, obilježili su svjetsku umjetničku scenu 1970-ih godina, a slične aktivnosti umjetnika pronalazimo i na prostorima bivše Jugoslavije. Radikalne i inovativne umjetničke prakse šezdesetih i sedamdesetih inicirale su alternativan način umjetničke produkcije i prezentacije umjetnosti, redefiniciju umjetničkog djela, mijenjanje umjetničkih konvencija te preispitivanje umjetničkih sustava. Jedna od važnijih promjena koju je područje umjetničkog kritičkog djelovanja putem nadovezivanja na prakse avangarde i neoavangarde izazvalo već tih godina zasigurno je pojava inovativnih / alternativnih umjetničkih formi i modela reprezentacije. MAFAF je predstavljao trenutak direktnog suočavanja nezavisne i neprofesionalne produkcije kino-klubova sa profesionalnim filmskim radnicima, umjetnicima, teoretičarima i njihovim iskustvom.

Zanimljivo je uočiti kako je publika prihvaćala specifičnosti amaterskog filma, pri suočavanju sa latentno eksperimentalnim osobinama koje su ovoj vrsti filmske djelatnosti imanentne, uočava Bizjak u navedenom tekstu. (IM, 5/1969)

Informativni program / Nevidljivi MAFAF predstavlja istraživačku platformu, kao projekt koji će se u etapama realizirati u nekoliko prepoznatljivih prezentacijskih formata – izložbe, programi filmskih projekcija, serija razgovora – panel diskusija – simpozij, publikacije: katalog, zbornik, a imat će značajnu ulogu u stvaranju arhiva i čuvanju i prikupljanju građe.

Cilj projekta nije jednoznačna linearna historiografska rekonstrukcija osnovnih podataka (kronologija, sudionici i filmovi). On predstavlja istraživačko polazište, referencijalno uporište i jedan od metodoloških alata. Namjera je stvaranje subjektivne kritičke reinterpretacije. Riječ je o istraživačko-analitičkom pokušaju da se na specifičan način razmotri MAFAF. Stoga, namjera projekta nije stvaranje fiksnog povijesno utemeljenog narativa nego naznačavanje asocijativne kartografije iz disperziranih činjenica, proizašlih iz blow up metode – isticanja, izvlačenja i uvećavanja detalja, ali i izostavljanja te proizvoljnih povezivanja, kako bi se artikulirao drugi pogled, istovremeno blizak i udaljen, privremen i nestabilan.

Autorica koncepcije i kustosica izložbe: Branka Benčić
Suradnici: Ivica Gunjača, Marko Zdravković Kunac (Pulska filmska tvornica)
Partneri: MMC Luka, Pulska filmska tvornica, Hrvatski filmski savez, Festival igranog filma u Puli