Uvijek me razveseli činjenica da u svaku ulogu ulazite bez tipičnih glumačkih pomoćnih transformacija poput perike, šminke itd. Dakle, fascinira me vaša mogućnost transformacije, a bez najočitijih pomagala.

Hvala vam. Mislim da se gluma ne smije vidjeti, da se mijenjanje karaktera ne smije vidjeti i da mora biti prilagođeno glumcu, naslonjeno na život što je više moguće. Tako da se, recimo, neki talking head-talking act ne vidi, nego da je prilagođen karakteru. U kazalištu također.

Fantastično mi je kod vas kako, iako vam redatelji ponekad namijene tvrdu vanjštinu, uvijek postoji mala doza topline koja negdje izmigolji van.

Prošvercam je, da. Jer imam i ja što za reći o ulozi. Tako se to probije van.

Da, vidjeli smo se nedavno u Zagrebu na dodjeli Vjesnikovih nagrada. Vi ste vodili i očito se zahtijevalo da budete vrlo formalni, ali opet je to nešto veselo bilo prisutno.

U filmu Neka ostane među nama vaša uloga emocionalno je teška.

Strašno mi se svidjela uloga i mislim da je jedna od bolje napisanih ženskih uloga. Ima vezu sa današnjicom, i dileme kakve imaju osobe mojih godina. Budući da mi se toliko svidjela, bila sam sretna da mogu napraviti sve što sam mislila da se treba napraviti u filmu. Osjećala sam uzbuđenje – kako ću napraviti ovaj kadar, kako ću napraviti ovu scenu. Srećom, s Rajkom je divno raditi. Puno smo probali i divno smo se razumjeli na snimanjima.