HRT mora HAVC-u biti mnogo više od obveznika davanja u njegov proračun, tj. treba pronaći način da se obnovi partnerstvo koje je toliko dugo uspješno podupiralo hrvatsku kinematografiju, zatim naći načine dodatne potpore debitantima čiji su filmovi zapeli te ojačati potporu nezavisnim projektima otvaranjem posebnog natječaja za postprodukciju
Piše: Zlatko Vidačković
Hrvatski audiovizualni centar, nakon ostavke Nikše Sviličića i imenovanja v.d.ravantelja Hrvoja Hribara koji stupa na dužnost u rujnu, očekuje u roku do početka listopada raspisivanje natječaja za novog ravnatelja HAVC-a, pred kojim su brojni zadaci. No, u narednih godinu dana najvažniji od sviju ipak je jačanje produkcije dugometražnog igranog filma.
Nacionalni program 57. festivala održan je uz velike žrtve autorskih timova i producenata debitantskih filmova. Situacija nakon 57. Pule je slijedeća: snimljena su dva filma uz javnu potporu (»Lea i Darija – Dječje carstvo« Branka Ivande te »Kotlovina« Tomislava Radića) i tri nezavisna (»Ono što je bitno«, omnibus ljubavne tematike sedam mladih redatelja s ADU po scenariju Filipa Peruzovića; »Bela bjondina« pokojnog Danijela Marušića i prvi hrvatski 3D film »Smash«, tinejdžerska romantična komedija Tomislava Mikšića), a u predprodukciji je čak 18 filmskih projekata koji su dobili potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
Kako je došlo do toga da snimanje očekuje toliko projekata, premda u 2009. godini nije proveden natječaj za potporu igranom filmu?
Razloga je nekoliko. Prvi je taj što je osnutkom HAVC-a prestao važiti (za hrvatsku kinematografiju izvrstan) ugovor Ministarstva kulture s HRT-om o dodatnim sredstvima svakom odobrenom filmu, koji je svakom odobrenom filmu dotad osiguravao od jedan do dva milijuna kuna u novcu i uslugama. Hrvatski film desetljećima je imao dvoje roditelja koji su ga uzdržavali: Ministarstvo kulture i HRT. Taj uspješan brak je silom zakona razvrgnut, o djeci sada brine skrbnik HAVC (čiji Upravni odbor imenuje i pretežno finacira Ministarstvo), dok HRT plaća alimentaciju. HRT je po novom Zakonu (sa zakašnjenjem) novac uplaćivao HAVC-u, koji nije povećao sredstva za pojedine filmove, nego ih je čak i smanjio.
Time dolazimo do drugog uzroka: na natječaju HAVC-a 2008. godine koji je vodio tadašnji ravnatelj HAVC-a Albert Kapović odobrena su manja sredstva po pojedinom filmu koja su se nažalost uglavnom pokazala nedostatnim, osobito u slučaju debitantskih filmova. Potom je recesija je smanjila mogućnost sponzorske potpore, i konačno je Grad Zagreb od 2010. godine prestao s potporom dugometražnom igranom filmu. Time su ukupna sredstva za realizaciju pojedinog dugometražnog igranog filma u svega par godina doslovno prepolovljena!
Koji su to 18 filmova u pripremi i kakav je njihov status?
Najbolje su prošli sudionici natječaja raspisanog krajem 2009. i okončanog 2010. koji su dobili vrlo pristojna sredstva (od 4.300.000 do 4.600.000) : »Cvjetni trg« Krste Papića, »Halimin put« Arsena Ostojića, »Mirni ljudi« Ognjena Sviličića, »Most na kraju svijeta« Branka Ištvančića, »Obrana i zaštita« Bobe Jelčića, dok su dva debitantska filma dobila po 2.800.000: »Sonja i bik« Vlatke Vorkapić i »Svinjari« Ivana Livakovića.
Sa spomenutog najtječaja iz 2008. na snimanje čeka »Visoka modna napetost« Filipa Šovagovića (s 2.700.000) i sedam debitanata: »Prevoditeljica« Biljane Veselič, »Hitac« Roberta Orhela, »Koko i duhovi« Danijela Kušana, »Vidovgrad« Pavličića, Milića i Rukavine, »Djeca jeseni« Mladena Dizdara, »Zagrljaj noćnog broda« Igora Mirkovića i »Drugi« Ivone Juke (s iznosima od 1.800.000 do 2.200.000)
Od natječaja Ministarstva kulture iz 2007. preostao je film »Pace koje je pojelo more« Hrvoja Hribara (s 3.200.000), a od natječaja 2006. dječji film »Duh babe Ilonke« Tomislava Žaje (s 2.000.000) i »Caruso« Lordana Zafranovića (s 1.500.000).
Što se može učiniti da se intenzivira hrvatska filmska produkcija?
Za početak, Hrvatska radiotelevizija mora Hrvatskom audivizualnom centru biti mnogo više od obveznika davanja u njegov proračun. Treba pronaći način da se obnovi partnerstvo koje je toliko dugo uspješno podupiralo hrvatsku kinematografiju. Proizvodne kapacitete i resurse kakve ima naša javna televizija nema nijedan drugi producent u Hrvatskoj.
Nadalje, treba naći način za pronalaženje dodatne potpore debitantima čiji su filmovi odobreni na proteklim natječajima, ali su dobili premalo novca za realizaciju filmova.
Konačno, treba ojačati potporu dobrim nezavisnim projektima tj. kvalitetnim filmovima koji su snimljeni privatnim ulaganjima i to izmjenama Pravilnika i otvaranjem posebnog natječaja za postprodukciju koji bi, poput onog za manjinske koprodukcije, bio otvoren cijele godine. Kad bi se realizirale ove tri mjere, hrvatska bi filmska produkcija mogla krenuti naprijed punim jedrima.
Zlatko Vidačković, Vjesnik, 3. kolovoza 2010.
PDF verzija teksta