Ove je godine, sedme po redu, dobitnik nagrade – PUBLIKA – ponaosob svaki gledatelj koji je tijekom 56 godina gledao filmove na Festivalu igranog filma u Puli.
Obrazloženje nagrade:
Nigdje toliko filmoljubaca na tako malom prostoru. Ono što svaki Puljanin doživi kao dio svog najranijeg djetinjstva, nakon što nauči plivati, jest gledati, voljeti i živjeti filmove.
Suštinska i sudbinska pretpostavka (i konstanta) egzistencije Festivala, upravo u Puli, zasigurno jest publika i njena vjernost filmu (i Festivalu).
Arena, film i publika daju onu alkemijsku formulu, sinergiju po kojoj je Pula poznata i zbog koje postoji uvjerenje da je Festival pouzdano mjerilo o tome kako će publika primiti film. Ima u tome istine. Pulska publika čini vrlo reprezentativan uzorak: svih je dobi, obrazovanja, socijalnih skupina. Začudno voli film, a posebice nacionalni!
Započelo je daleke 1954. Čekao se red dva sata prije filma, preskakala se ograda - ne samo zato jer nije bilo karata, nego i zbog uzbuđenja i nekog nepisanog pravila - u Arenu valja ući bez karte! Stolice su pokrivane maramama, za stepenište se nosilo kušine, a za travu škanjiće. Upoznavali su se novi ljudi, stvarala nova prijateljstva i rađale ljubavi. A onda se gledalo filmove, pljeskalo, zviždalo i počesto plakalo.
Tako je odgojena pulska publika.
I danas, iako se više ne preskače ograda, ono što je ostalo ukorijenjeno više se ne gasi: gledalište je i dalje puno. Pulska publika nikad nije pobjegla s projekcije zbog hladnoće ili (ne daj bože) kiše, pulsko gledateljstvo i dalje nosi svoje dekice, prostirke, kišobrane, kušine i majone – ništa ih ne može iznenaditi u prostoru s kojim dišu i koji im je pod kožom.
Još uvijek se plješće kad netko učini ispravno ljudsko djelo ili na bilo koji drugi način obrani ljudsko dostojanstvo. I smije se kad je smiješno i plače kad se na ekranu prikazuje patnja. I na kraju dugim pljeskom nagrađuje redatelja, glumca i druge filmske autore i djelatnike koji znaju reći: zauvijek ću zapamtiti poklon pred pulskom publikom!
Te nevjerojatne reakcije tisuća različitih pojedinaca koji spontano, svi u istom trenutku emotivno odgovaraju na čudesni magnetizam slike s platna (u noći izgleda kao da se sam duh utjelovljuje nad njihovim glavama na ekranu) bilo bi zanimljivo istražiti sa sociološkog, antropološkog i kulturološkog aspekta.
Festivalski su gledatelji zaista neraskidivo spojili Pulu i film - zahvaljujući
upravo publici Festival se događa po 57. put!
Nagrada Marijan Rotar (osnivač i idejni otac Festivala igranog filma u Puli) dodjeljuje se pojedincima ili institucijama koji su svojim idejama, djelima, radom i pomoći, nastojanjima i potporom spojili Pulu i film. Dosadašnji su dobitnici: Fadil Hadžić, Petar Krelja, Gverino Zuban, Martin Bizjak, Igor Galo i Miroslav Tatić.