(2 Sunny Days)

drama, svjetska premijera
Hrvatska, Francuska, 2010, 78 min, 35mm

Par inozemnih turista ljetuje na Jadranu, no odmor im ne pomaže izgladiti nesuglasice nego se stvari dodatno zakompliciraju...

SADRŽAJ: Peter i Martina odmaraju se na hrvatskoj obali. Njihova veza ne funkcionira najbolje, čime su oboje nezadovoljni. Martina upoznaje Angelu i Didiera, par starijih turista iz Francuske, koji joj predlože zajednički izlet u prirodu. Odlaze u lov gdje se vodič Stipe upucava Martini, zbog čega inače mirni Peter postane nasilan i izazove incident...

REDATELJSKA IZJAVA: Dvoje turista koji dolaze iz urbanog okruženja izgubi se na planini. Njihovi problemi za njih su veliki, no životi su im sigurni. U trenutku kad se izgube i budu primorani suočiti se sa svojom pravom prirodom, njihov se odnos mijenja a problemi postaju veći, jer priroda ništa ne rješava. Zelenilo stabala i plavo nebo, sve što je u prirodi oko njih izgledalo lijepo i veličanstveno, sada je opasna i ružna planina. Ono što me zanimalo u filmu jesu ljudi koji žive u sigurnom svijetu, a nađu se u takvim nevoljama. Zanimalo me što se događa s njima i njihovim odnosom.

uloge:
Maya Sansa – Martina
Bristol Pomeroy – Peter
Leon Lučev – Stipe
Sylvia Kristel – Angela
Christian Marin – Didier
Vicko Bilandžić – Ivica
Michael Abiteboul – Marcel
Virgile Bramly – Jean
Alen Šalinović – Mladen
Jozo Zovko – pastir
Mijo Jurišić – mladić u automobilu

redatelj OGNJEN SVILIČIĆ

(Split, 1971) Diplomirao je filmsku režiju na ADU u Zagrebu 1997. Debitira 1999. filmom Da mi je biti morski pas (nagrada kritike Oktavijan u Puli). Slijede filmovi Oprosti za kung fu (2004, svjetska premijera u programu Forum Berlinalea, brojni svjetski festivali, više nagrada) i Armin (2007, svjetska premijera na Berlinaleu, više od 40 festivala, brojne nagrade, uz ostale Zlatna Arena za scenarij, Oktavijan, FIPRESCI nagrada za najbolji strani film nominiran za Oscara, Palm Springs 2007. i pobjednik East of West programa u Karlovym Varyma). Također je scenarist filmova Što je Iva snimila 21. listopada 2003. (2005), Put lubenica (2006) te Matastaze i Slovenka (2009).

producent DAMIR TEREŠAK

(Zagreb, 1954) Od 1980. godine radi u filmskoj produkciji. U razdoblju od 1980. do 1992. radio je na više od trideset igranih filmova, domaćih i stranih koprodukcija. Vlastitu produkcijsku kuću MaXima film d.o.o. za proizvodnju filmova, video filmova i televizijskog programa osniva 1992. godine. Od 2002. docent je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2007. izvanredni profesor. Filmografija (igrani film): 2 sunčana dana (2010), Armin (2007), Oproštaj (Heimkehr, 2004), Ne dao bog većeg zla (2003), Prezimiti u Riju (2002), Chico (2001), Bogorodica (1999), Zlatne godine (1993).

produkcijska kuća: Maxima Film
koproducenti: Vanja Sutlić (Hrvatska radiotelevizija), Janja Kralj (Kinoelektron, Francuska)

MAXIMA FILM, Božidara Adžije 22, 10 000 ZAGREB
tel. ++385 1 364 7700, fax. ++385 1 364 7707
e-mail: info@maxima-film.hr, web: http://www.maxima-film.hr/

snimatelj VEDRAN ŠAMANOVIĆ

(Split, 1968 – Zagreb, 2009), redatelj i fotograf, jedan od najznačajnijih pripadnika srednje generacije hrvatskih filmaša. Diplomirao na Odsjeku filmskog i TV snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 1989. radio je kao direktor fotografije, redatelj i fotograf. Bio je direktor fotografije brojnih nagrađivanih hrvatskih filmova kao što su Da mi je biti morski pas, Oprosti za kung fu, Što je Iva snimila 21. listopada 2003. Snimio je i veliki broj zapaženih dokumentarnih filmova (Život u sjeni, Od jutra do mraka, Vidi mene!, Polusestra...). Godine 2003. pokrenuo je One Take Film Festival.

montažer VJERAN PAVLINIĆ

(Zagreb, 1973) Diplomirao je montažu na Akademiji dramske umjetnosti. Bavi se filmskom i TV montažom i režijom (Mišolovka, 2006). Od 2004. surađuje s Ognjenom Sviličićem te je montirao tri njegova dugometražna filma: Oprosti za kung fu, Armin i 2 sunčana dana. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Filmografija: Kućica u krošnji (2005), Grad, gradovi (2004), Most (2004), Kruh naš svagdašnji (2004), Stol za osam slika (2003), In Between (2002), Didi s planine Kamešnice (2001), Lajavac (1999), In/Dividu (1998).

scenograf MLADEN OŽBOLT

(Čabar, 1957) Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982, a iste je godine započeo s radom na filmu. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva filmskih radnika. Autor je scenografije za sedamnaest hrvatskih dugometražnih igranih filmova i četiri televizijske serije te nekoliko stranih filmova. U kazalištu surađuje s Histrionima, a autor je brojnih scenografija izložbenih postava te scenografija reklama i spotova. Dobitnik je dviju Zlatnih Arena za scenografiju filmova Prezimiti u Riju (2002) i Put lubenica (2006).

kostimografkinja BLANKA BUDAK

(Zagreb, 1978) Godine 1995. maturira na Central High School u Aberdeenu, Južna Dakota, SAD, a 2000. diplomira na Tekstilno-tehnološkom Fakultetu u Zagrebu. Od 2004. bavi se kostimografijom, najviše na dugometražnim filmovima, strane i domaće produkcije. Osim na filmovima i televizijskim serijama, radi i kao kostimografkinja na reklamama, većinom za strano tržište. Filmografija: Neka ostane među nama, 2 sunčana dana (2010), Glad (Hunger, 2009), Bijela munja (White Lightnin, 2007), Armin (2007), Upside Down (2007), Ko živ ko mrtav (2005), Što je muškarac bez brkova? (2004), Ultimate Force (2004).

ton: Antun Jurković
maska: Julijana Vrandečić
specijalni efekti: Drago Poldrugač

MAYA SANSA

(Rim, Italija, 1975) Nakon završetka srednje škole u Italiji, seli u London gdje upisuje studij engleske književnosti na Cambridgeu i studij glume na Guildhall School of Music and Drama. Ubrzo po završetku studija dobiva prvu ulogu u filmu La balia Marca Bellocchia (1999). Uslijedio je niz novih angažmana, većinom u glavnim ulogama, što joj je u Italiji donijelo status jedne od najznačajnijih glumica mlade generacije. Izabrana filmografija: Čovjek koji će doći (L’uomo che verra, 2009), Bolja mladost (La meglio gioventu, 2003), Vjenčanica (Il vestito da sposa, 2003), Dobar dan, noći (Buongiorno, notte 2003).

BRISTOL POMEROY

(California, SAD) Glumom se počinje baviti u Seattleu, a potom upisuje studij umjetnosti, smjer gluma na Purchase College, State University of New York. Diplomira 1997. godine i nastavlja nastupati u više njujorških kazališta (Manhattan Repertory Theatre, Horizon Theater Rep, Irish Arts Center...) u djelima europskih i američkih pisaca. Glumi na filmu i televiziji. Filmografija (izbor): Marathon (2010), Last Night in Brooklyn (2009), Tantalus, Sunrise on Alphabet City, Clay.

LEON LUČEV

(Šibenik, 1970) Kazalištem se počeo baviti 1993. kao član Nezavisne kazališne skupine Montažstroj. Nakon toga upisuje ADU, čiji je apsolvent. Sedam godina bio je član Teatra &TD u Zagrebu, u kojem je ostvario desetak kazališnih uloga. Paralelno s nastupima u kazalištu glumi i u filmovima te televizijskim serijama. Filmografija (izbor): Infekcija (2003), Svjedoci (2003), Što je muškarac bez brkova (2005), Volim te (2005), Grbavica (2006), Nije kraj (2008, Zlatna Arena za najbolju mušku sporednu ulogu), Buick Riviera (2008, Srce Sarajeva za najbolju mušku glumačku interpretaciju, zajedno sa Slavkom Štimcem, Iza Stakla (2008).

SYLVIA KRISTEL

(Utrecht, Nizozemska, 1952) Premda je glumila u mnoštvu filmova, uloga po kojoj se i danas pamti jest naslovni lik iz filma Emmanuelle (1974) kojeg je u karijeri tumačila više puta. Glumila je i u europskim i holivudskim produkcijama, a surađivala je i sa uglednim redateljima (Alice ili posljednjih bijeg / Alice ou la derniere fugue Claudea Chabrola, 1976). Režirala je kratki animirani film Topor i ja (Topor et moi, 2004) kojim osvaja Posebno priznanje na Tribeca Film Festivalu. Filmografija (izbor): Vjerna žena (Une femme fidele, 1976), Privatna poduka (Private Lessons, 1981), Ljubavnik Lady Chatterley (Lady Chatterley’s Lover, 1981), Mata Hari (1985).