(72 Days)

crna komedija, svjetska premijera
Hrvatska, Srbija, 2010, 93 min, 35mm

Kako nakon smrti babe ne bi prestala stizati američka mirovina njezinog pokojnog muža, obitelj odluči nabaviti zamjensku babu...

SADRŽAJ: Djedova američka mirovina koju prima njegova udovica glavni je izvor prihoda ličke obitelji. Nakon što baba umre, njihova je egzistencija ozbiljno ugrožena, pa glava obitelji Mane, zajedno sa sinom Todorom i bratom Jojom, smišlja zanimljiv plan: zamijeniti babu! Planom su svi oduševljeni osim Branka, Jojinog sina, kojemu je jedina želja sa djevojkom pobjeći što dalje od njih...

REDATELJSKA IZJAVA: Potaknut anegdotom kojoj sam svjedočio u mariborskoj vojarni 1989. kada je crnogorski vojnik rekao da njegova obitelj ne radi ništa nego brine da baba ne umre jer ima američku mirovinu, 1999. napisao sam scenarij koji je postao film Sedamdeset i dva dana. Prvotno zamišljen kao komedija, scenarij je po ulasku u fazu snimanja postajao sve mračniji i kompleksniji, sa nekim novim situacijama i odnosima likova, što je dijelom i zasluga predivne glumačke ekipe koju sam imao sreću okupiti na projektu. Ipak, smatram da je ostalo mnogo komičnih elemenata koji će nasmijati publiku i ne previše onih mračnih, koji će nas podsjetiti što se događa nekoliko kilometara od naših bezbrižnih domova.

uloge
Rade Šerbedžija – Mane
Krešimir Mikić – Branko
Bogdan Diklić – Joja
Živko Anočić – Todor
Mira Banjac – baba Neđa/nova Baba
Dejan Aćimović – Mile
Lucija Šerbedžija – Liča
Nebojša Glogovac – policajac Dane
Predrag Vušović – poštar Luka
Dragan Nikolić – kamatar 1
Pero Močibob – kamatar 2
Marinko Prga – Pero
Mila Manojlović – Nana
Atif Abazov – Cane
Mito Matijević – Mito
Miloš Vujisić – portir Kuzma
Danilo Šerbedžija – konobar
Dušan Bobić – čovjek u kavani
Tomislav Mršić – željezničar
Mario Borščak, Andrej Korovljev, Danilo Šerbedžija – VIS 72 dana

redatelj i scenarist DANILO ŠERBEDŽIJA

(Zagreb, 1971) Diplomirao filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdiplomski studij završio na Ohio University School of Film u klasi Rajka Grlića. Za film Berto iz Jakovci 2002. godine nagrađen je u kategoriji najboljeg kratkog dokumentarnog filma na Athens International Film and Video Festivalu. Filmom Mušule u vinu osvaja nagradu kritike Oktavijan za najbolji kratki igrani film na 12. danima hrvatskog filma. Sedamdeset i dva dana njegov je debitantski dugometražni igrani film.

producent IVAN MALOČA

(Knin, 1962) Jedan je od suosnivača tvrtke za proizvodnju filmova Studio K 36 u kojoj radi do 1995, kada osniva producentsku tvrtku Inter Film. Godine 2003. osniva Hrvatsku udrugu producenata (HRUP). Član je Europske filmske akademije. Producirao je neke od najuspješnijih hrvatskih igranih filmova nagrađivanih na festivalima u domovini i inozemstvu, više od trideset dokumentarnih filmova te televizijske serije Bitange i princeze i Zakon!. Dobitnik je tri Velike zlatne Arene za najbolji film i pet nagrada publike Zlatna vrata Pule na Festivalu igranog filma u Puli. Izbor iz filmografije: U zemlji čudesa, Čovjek ispod stola, Nije kraj, Iza stakla, Duh u močvari, Svjedoci, Tu.

produkcijska kuća: Inter Film
koprodukcijske kuće: Hrvatska radiotelevizija, Vans (Srbija), Lijeni Film (Hrvatska)

INTER FILM, Nova Ves 45/2, 10000 Zagreb
tel. ++385 1 4667 290, fax. ++385 1 4667 022
e-mail: interfilm@interfilm.hr, web: http://www.interfilm.hr/

snimatelj SASHA RENDULIC

(Zagreb, 1963) Tijekom studija na snimateljskom odsjeku Akademije dramskih umjetnosti, asistira na domaćim i inozemnim filmskim produkcijama učeći od respektabilnih filmskih snimatelja, kao što su Živko Zalar, Tomislav Pinter, Peter Bizou i Freddie Francis... Nakon diplomiranja snimio je film Stand By koji je uvršten u glavni program Festivala u Puli 1991. Karijeru nastavlja u SAD snimajući brojne dokumentarne i igrane filmove, prikazivane i nagrađivane na međunarodnim festivalima: Moram spavat’, anđele, Connecting Dots, Mr. P’s Dancing Sushi Bar, Cast In Gray... Član je Europske filmske akademije od 2008.

montažerka IVANA FUMIĆ
(Vukovar, 1976) Godine 1994. upisala filmsku i TV montažu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Kao montažerka dugometražnih igranih filmova debitira 1997. filmom Mondo Bobo, za koji osvaja Zlatnu Arenu za najbolju montažu na Festivalu igranog filma u Puli. Filmografija (izbor): Popravilište za roditelje, Sedamdeset i dva dana (2010), Duga, Inkasator (2009), Lasje (2008), Kangaroo Court, Proti oknu, Krupni otpad (2007), Libertas (2006), Što je muškarac bez brkova (2005), Leti, leti, Sretno dijete, Svjetsko čudovište (2003).

scenograf MARIO IVEZIĆ
(Dubrovnik, 1954) U Zagrebu je završio gimnaziju i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu. Kao asistent scenografa počinje raditi krajem sedamdesetih, a od kraja osamdesetih samostalno radi kao scenograf i dizajner produkcije. Radio je na više od osamdeset projekata – igranih filmova, televizijskih serija, kazališnih scenografija (domaćih i koprodukcija). Za filmove Dva igrača s klupe (2005) Dejana Šorka i Nije kraj (2008) Vinka Brešana nagrađen je Zlatnim Arenama na Festivalu igranog filma u Puli.

kostimografkinja ŽELJKA FRANULOVIĆ
(Zagreb, 1967) Diplomirala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Kao kostimografkinja radila je na filmovima: Tu, Svjedoci (2003), Slučajna suputnica (2004), Pušča Bistra (2005), Put lubenica (2006), Kradljivac uspomena (2007), Iza stakla (2009), Metastaze, Čovjek ispod stola (2009), Sedamdeset i dva dana, Max Schmeling (2010), Kotlovina (u produkciji). Dobitnica je dviju Zlatnih Arena za kostimografiju u filmovima Snivaj zlato moje (2005) i Nije kraj (2008).

skladatelj MIROSLAV TADIĆ
Gitarist, skladatelj i aranžer, okušao se u brojnim glazbenim stilovima (jazz, rock, blues, world music, klasična glazba). Surađivao je sa velikim brojem svjetskih glazbenika (Jack Bruce, Joachim Kuhn, Maria Joao, Placido Domingo, Vlatko Stefanovski, David Torn i Dušan Bogdanović). Često koncertira u Europi, Americi i Aziji. Njegove snimke izdavali su CMP Records, Enja, MA Recordings, Sony Classical, Croatia Records i mnogi drugi. Od 1979. godine živi u Los Angelesu, gdje je već 24 godine profesor glazbe na uglednom California Institute of the Arts.

ton: Nenad Vukadinović, Dubravka Premar, Ruben Albahari
maska: Snježana Gorup

RADE ŠERBEDŽIJA

(Bunić kraj Korenice, 1946) Diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1969. Jedan je od najpoznatijih filmskih glumaca u Hrvatskoj i na prostorima bivše Jugoslavije, gdje je snimio više od 60 filmova (uglavnom glavne uloge) za koje je primio dvije Zlatne Arene (Večernja zvona, Bravo maestro), više nagrada na festivalu u Nišu... Od 1993. do 2003. godine živi u Londonu, a zatim u Los Angelesu i snima više od 40 filmova, među kojima su: Prije kiše (Before the Rain, nagrada Pasinetti u Veneciji), Svetac (The Saint), Broken English, Oči širom zatvorene (Eyes wide shut), Mission Imposible 2, Zdrpi i zbriši (Snatch), Uspomene jednog bjegunca (Fugitive Pieces, nagrada na Festivalu u Rimu)...

BOGDAN DIKLIĆ

(Bjelovar, 1953) Završio Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Godine 1975. postaje članom beogradskog Narodnog pozorišta, a 1995. Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Popularnost stječe televizijskom serijom Grlom u jagode (1976). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za kazališne i filmske uloge te nagrade Pavle Vuisić za ukupan doprinos filmskoj umjetnosti. Na festivalu u Nišu nagrađivan je za filmove U raljama života (1984) i Za sreću je potrebno troje (1986). Živi i radi u Beogradu. Filmografija (izbor): Nacionalna klasa, Majstori, majstori, Maratonci trče počasni krug, Balkan ekspres, Bure baruta, Ničija zemlja, Gori vatra, Karaula, Klopka, Turneja.

KREŠIMIR MIKIĆ

(Osijek, 1974) Nakon diplome glume na Akademiji dramske umjetnosti dislocirani studij Osijek 1997, angažiran je u HNK u Osijeku do 2001. kada prelazi u ansambl Zagrebačkog kazališta mladih. Igrao je u dvadesetak igranih filmova, nekoliko televizijskih serija i više desetaka kazališnih predstava. Zapažene je uloge ostvario i u nekoliko europskih filmova. Višestruko je nagrađivan; za svoj kazališni rad četiri puta Nagradom hrvatskog glumišta, a za filmski Zlatnom Arenom za glavnu ulogu u filmu Put lubenica Branka Schmidta na 53. Festivalu igranog filma u Puli 2006.

ŽIVKO ANOČIĆ

(Osijek, 1981) Diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U kazalištu nastupa od 2001. (Dubrovačke ljetne igre, HNK u Osijeku, Teatar Exit, KNAP...). Od 2006. stalni je član Kazališta Trešnja u Zagrebu. Za glumački rad nagrađen je 2006. (zajedno s Markom Makovičićem i Jerkom Marčićem) Nagradom hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca (Shakespeare na Exit), 2007. nagradom Marul (Smisao života gospodina Lojtrice) te 2009. nagradama Ivo Fici na Festivalu glumca i Sabrija Biser na Danima satire (Kauboji). U filmu Sedamdeset i dva dana ostvario je prvu veću filmsku ulogu.