• Gabriele Barrera

    filmski kritičar, Best movie, Milano

    Što se može ponijeti kući iz ovog prekrasnog istarskog grada? Lako je reći. Publika koja ispunjava pulsku Arenu i koja plješće, ovdje, na 56. festivalu igranog filma u Puli, izgleda poput huligana kinematografije, a ne samo kao obični filmofili koji žele iskusiti otkrivanje nove Venecije ili Cannesa. Entuzijazam koji se udiše na Festivalu u Puli ne može se pronaći na festivalima u mojoj Italiji, a isti je slučaj i s bajkovitim filmovima poput Vjerujem u anđele, mračnih Crncaca, obiteljske drame Kenjac, nasinih Metastaza, i uvjerljivog Ljubavnog života domobrana. Ovdje se film slavi i pohodi poput rock-koncerta, film je tradicija i slavlje; koji se talijanski festival može podičiti takvim iskonskim entuzijazmom?